Otkuda kreće naš put i gdje završava? Definiraju to velikim praskom i najmodernijim spoznajama kvantne fizike, govore nam da smo slučajna pojava koja je nastala u mješavini primordijalne juhe koja je iznjedrila prve jednostanične organizme, a onda se pritajenim zakonima prirode uspjela izvući iz pretpovijesnih oceana, te se nakon nebrojenih milenija napokon uspravila na obje noge, te zagospodarila ekosustavima i postavila temelje modernih civilizacija koje su rezultirale globalizacijskim svjetom čija je tendencija sve nas staviti pod jednu kontrolu, jedan standard. Svi podaci su statistički obrađeni, svi smo pobrojani i klasificirani, svi karakterno smješteni u neki od modela ponašanja i motiviranja, svi definirani hipnotičkim obmanama konzumerizma. Slučajna pojava, statistički obrađena i definirana. I sve je to popraćeno floskulama modernosti, pomodnosti i trendova. Toliko je pitanja postavljeno i na njih su unaprijed definirani odgovori. I što samo zaboravili u tim silnim informacijama koje nam objašnjavaju kako se ponašati, kako socijalizacijom postići respektabilan položaj u društvu, kako svaladavati svakodnevne prepreke i na kraju, kako i voljeti. Zaboravili smo sebe. Veličanstvenu kreaciju prirode, svemira, Boga ili nekog drugog naziva kojim pokušavamo definirati ono nevidljivo, ono što duboko osjećamo u samim dubinama svojih bića, bezvremensku istinu koju nikada neće uspjeti ukloniti površinski slojevi propagande mass medija i hladnoća otuđenosti unaprijed definiranih sms poruka kojima si čestitamo važne događaje u životu. Naše stvaranje nije slučajno, nije slučajno da se u ogromnom prostranstvu našeg sunčevog sustava život u ovom obliku pojavljuje samo na jednom mjestu. Govorimo kako nas je previše, sedam milijardi duša na planetu čije resurse nemilosrdno i neodgovorno iscrpljujemo svakim novim danom. Sve je to sićušno u usporedbi s beživotnim vakumom svemira i upitajmo se koliko rijetko u komparaciji s enormnim prostranstvima koja nas okružuju. Promatrajući tu, širu sliku, shvatit ćemo koliko je svaki ljudski život neprocjenjljivo vrijedan i koliko je poštovanje i slavlje potrebno da bi ga opisali. Kada shvatimo tu činjenicu i zavolimo sebe, kao fantastičnu kreaciju u ogromnosti svemira, naučit ćemo i voljeti jedni druge, uvažavati raznolikosti koje nas obogaćuju i krenuti putem spoznaje i sreće ispunjenosti.
Sjetimo se prve zaljubljenosti, sjetimo se osobnih uspjeha, sjetimo se nedaća koje smo svladali bez obzira što su nam drugi govorili da je to nemoguće, sjetimo se sebe. I sjetimo se onih koji su nam u tome pomogli. Nekih bića koje volimo i koje fizički osjećamo u neposrednoj blizini čija je toplina i čovječnost napunila naša bića čudesnim tijekom energije koja ne poznaje prepreke i koja zaraznom beskompromisnošću ozaruje lica na koja nailazimo, nekih bića koja ne vidimo ali ih duboko osjećamo u trenutcima kad si priznajemo da slijedeći dan ne bi postojao bez neopisive intervencije "sudbine". I sve to slučajno. Sjetimo se da smo puno više od materije koja nam se čini jedinom dodirljivom i opipljivom, sjetimo se kolika je veličina ljubavi koju smo makar i jednom osjetili u svojim srcima, sjetimo se poleta i krila koja nas nose velikim rezultatima kada um uskladimo s frekvencijom srca, sjetimo se svih naših fantastičnih ideja koje su nas ispunile toplinom, a koje smo olako odbacili zbog straha od neuspjeha. Sjetimo se da smo tu da bi voljeli i živjeli pune živote. Sjetimo se da smo ljudi. Naš put kreće od nas i završava se u nama samima, obogaćenima za još jednu spoznaju i još jedno iskustvo. I što je fenomenalna činjenica, on kreće svakoga jutra.
Sjetimo se prve zaljubljenosti, sjetimo se osobnih uspjeha, sjetimo se nedaća koje smo svladali bez obzira što su nam drugi govorili da je to nemoguće, sjetimo se sebe. I sjetimo se onih koji su nam u tome pomogli. Nekih bića koje volimo i koje fizički osjećamo u neposrednoj blizini čija je toplina i čovječnost napunila naša bića čudesnim tijekom energije koja ne poznaje prepreke i koja zaraznom beskompromisnošću ozaruje lica na koja nailazimo, nekih bića koja ne vidimo ali ih duboko osjećamo u trenutcima kad si priznajemo da slijedeći dan ne bi postojao bez neopisive intervencije "sudbine". I sve to slučajno. Sjetimo se da smo puno više od materije koja nam se čini jedinom dodirljivom i opipljivom, sjetimo se kolika je veličina ljubavi koju smo makar i jednom osjetili u svojim srcima, sjetimo se poleta i krila koja nas nose velikim rezultatima kada um uskladimo s frekvencijom srca, sjetimo se svih naših fantastičnih ideja koje su nas ispunile toplinom, a koje smo olako odbacili zbog straha od neuspjeha. Sjetimo se da smo tu da bi voljeli i živjeli pune živote. Sjetimo se da smo ljudi. Naš put kreće od nas i završava se u nama samima, obogaćenima za još jednu spoznaju i još jedno iskustvo. I što je fenomenalna činjenica, on kreće svakoga jutra.
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar