ponedjeljak, 14. prosinca 2015.

Tuga

...dok brojim
latice ruža
poljupcima
ti piješ
nektar
drugojsa
usana,
dok bdijem
noćima
ti srebrni
prah skidaš
sa mjeseca
i dođe jutro
sneno
i uzavrelo
tjelo mi
drhtavo
bijehu
sklupčana
u postelji
mekoj
tek latica
osta
na njoj blista
moja suza
izdajica...

Nema komentara:

Objavi komentar